Keep It In The Family

Ručni rad.

 

sam ti rekao da od prošle godine više ništa pijac/vašar, sve preko neta prodamo
ulaganje u sajt pre deset godina je sada game-changer

kao i svako ulaganje na netu uostalom

sama činjenica da ovo nekako radi mi daje do jaja sigurnost
evo, nisam ni razmišljao o tome, nekako uzimam zdravo za gotovo – tako i treba. Internet se uzima zdravo-za-gotovo i normalno je da ga svi imamo i da jednostavne stvari obavljamo jednostavno. To je na nivou komunikacije. Na nivou da nekome kažeš “Zdravo, kako si?”

I sada inception from teh future iz now:

Sve je domaće i lokalno uzgajano i/ili sa otvorenim kôdom.
Redom: softver, hrana, voda, drvo, zemlja, tekst, vazduh i ideje.

Sve ono sto nam je javno dostupno (ako ga čuvamo i vraćamo svoje viškove nazad u izvor koji nas napaja) i praktično beskonačno kada se založi (samo da su suva drva) lepo. Na primer cilj nam je da nuklearni fizičari imaju što više kreativne inspiracije našom specijalnom spacetrip nuklearnom rakijom i otključaju nam više tu fuziju da se primirimo malo. Ovako se na dalje više ne može.

Rakiju prodajemo isključivo za Bitkoin (kriza nas je naterala na fintech rešenja u poslovanju). Burad još uvek prodajemo i za aktuelne papirne novce oko kojih se sav narod u kafani od jutros slaže (nema potrebe da ih imenujemo u ovom tekstu i prljamo nam čistu monetarnu energiju budućnosti).

*inače jebeš majstorluk bez vatre;)

Related Images:

Савијање бурета. Видео!

Savijanje bureta from kacarobacvar on Vimeo.

Комплетан процес савијања бурета снимљен телефоном у нашој радионици. Приметићете да постоји неколико фаза при савијању бурета које се практично смењују, притезање обруча и притезање дуга. Паралелно са притезањем, буре се кваси обичном водом споља да би се избегло пуцање. Са друге стране, уобичајено да се некада појаве хоризонталне линије на средини од савијања и то највише зависи од структуре дрвета. У том случају естетика јесте нарушена и најчешће не утиче на квалитет. Међутим, временом мајстор развија посебан осећај да процени напетост дуге при савијању и да у потпуности избегне било какве напрслине при обради и буре као финални производ изгледа да је издубљено из једног комада дрвета.

Мајстори се о симетрији на посебан начин брину и дају свој аутентичан печат који се огледа у степену закривљења и облику круга који формира данце. Није реткост да препознају своје буре међу мноштвом других после више десетина година при посети подрумима за које су некада радили, или ако им на сервис дође буре или каца од колеге.

Александар
Поздрав!

Related Images:

Dedi u čast!

Veliko mi je zadovoljstvo i čast to što mogu da Vam predstavim blog i prezentaciju kačaro-bačvarske radnje “Blagojević”.
Bitno je da istaknem da je ovo prezentacija u čast moga dede, Dragomira Blagojevića koji nas je sve zadužio svojim radom, poštenjem i konstantnošću.

Svakodnevan dedin rad u toj radionici je bio poznat i van okvira našeg dvorišta. Ljudi su po zvuku njegovog čekića dobijali signal da je novi radni dan počeo. Svi u našoj okolini bez izuzetaka nisu imali takvu konstantnost u radu kao naš deda:)
Najjači utisak moga detinjstva su bile “finiš pripreme za vašar”, kada je dvorište bilo prepuno kaca, bokatih i pravih, buradi, bačvi, šafolja i đzbanova. Miris obrušenih buradi i laka, pakovanje svakog suda sa punom pažnjom i ljubavlju je slika odnosa prema poslu koji nam je davao hleb i sve ostalo za život. Slika odnosa poštovanja prema sebi kroz rad.
Takav osećaj postignuća i istinskog uživanja u plodovima svoga rada, tako čisto i čestito je nešto neprocenljivo. Imam utisak da je deda je uticao na moje vaspitanje i odnos prema radu svakim svojim zamahom čekića i svakom savijenom dugom, svakim dobro obavljenim poslom.
Sve poslove koje je dogovarao su bili u okviru njegovih i naših mogućnosti i svaki posao završen je do kraja. Svaka popravka sa garancijom a nekoliko reklamacija koje je za radnog veka dobio bez ustezanja je uvažio i čista obraza radio do samog kraja života. Odrastanje u ovakvom okruženju sam mogao samo da poželim. Rad, poštenje i human odnos prema okolini su bili osovina svakodnevice.

Kasnije, trenutak koji je promenio dosta toga što se mene lično i moje najbliže okoline (porodice) tiče: 1000 nemačkih maraka od dede za prvi kompjuter 1996. godine! Kvantni skok u informatički svet za nepunih 40 godina! Iz Crne Trave, krajem pedesetih godina prošlog veka, iz kamena i bede, iz mučnog svakodnevnog rada za preživljavanje, vizionarsko ulaganje u nešto što nekima od nas ni danas nije potpuno jasno. Ulaganje u budućnost koju svako od nas oblikuje svojom slobodnom voljom. Moja svest lepši razvoj ne može da zamisli:)

Hvala ti deda!

Related Images: